Mladi i EU: Šta budućnost u Evropskoj uniji znači novoj generaciji u regionu

Za mlade koji su se ove sedmice okupili širom Bosne i Hercegovine (BiH) na četvrtoj Omladinskoj akademiji ,,Stanje mira”, Evropska unija (EU) nije apstraktan politički okvir, već živo, svakodnevno pitanje.

Akademija, koju organizuje Evropska unija u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, ove godine je okupila preko 45 učesnika/ca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, koji su se susreli sa predstavnicima institucija i aktivistima, te učestvovali na diskusijama koje će oblikovati put regiona ka Evropskoj uniji, od zemalja koje su već unutar Unije, do onih koje su u procesu pridruživanja.

Dan Akademije posvećen EU otvoren je u Europe House u Sarajevu, gdje je učesnike pozdravio Adebayo Babajide, zamjenik šefa Delegacije EU u BiH, nakon čega je uslijedio niz sesija koje su istraživale šta evropske integracije zapravo znače na terenu: prezentacija EUFOR-a o njihovom mandatu u očuvanju mira, razgovor o demokratizaciji i vladavini prava sa Jasminom Hasićem, te razgovor o inkluziji u sportu sa Denisom Agovićem, prvim profesionalnim sportistom sa invaliditetom koji je zaigrao seniorsku košarku pod okriljem FIBA-e.

Zajedno, ove sesije su učesnicima pružile sliku Evropske unije ne samo kao udaljene institucije, nego kao aktivnog prisustva koje već oblikuje sigurnost, upravljanje i inkluziju u regionu.

Unutar EU, ali još uvijek u razvoju

Nikolina, iz Hrvatske, zemlje koja je već više od decenije članica EU, ponudila je perspektivu koju njeni vršnjaci iz regiona rijetko čuju iz prve ruke: kako članstvo zapravo izgleda kada prođe početni entuzijazam.

Krenula je u srednju školu godine kada je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, i sjeća se šta joj je to lično omogućilo: Erasmus razmjene, mogućnosti studiranja, prilike koje inače ne bi imala. Ipak, ne smatra da se to pretočilo u snažan evropski identitet kod mladih Hrvata danas. ,,Mislim da mladi danas uzimaju sve to zdravo za gotovo,” kaže Nikolina fokusirajući se uglavnom na slobodu putovanja i zaštitu putničkih prava.

Ovaj jaz Nikolina djelimično pripisuje nedostatku razumijevanja: mnogi mladi, kaže, jednostavno ne znaju mnogo o tome čime se EU bavi, a ponekad od nje očekuju više nego što im može pružiti.

Na pitanje šta EU može uraditi kako bi doprinijela miru i stabilnosti u regionu, Nikolina, koja radi u civilnom sektoru,bila je direktna: finansiranje. Programi poput ove Akademije, kaže, važni su upravo zato što zamjenjuju apstraktno učenje o prošlosti stvarnim susretima. ,,Jedno je kad mi to učimo u školi, u povijesti, i to sve, drugo je kada posjetim spomenike i vidim lično i saslušam svjedočenja ljudi koji su to proživjeli. Mislim da je to jedan od najboljih načina širenja mirovne poruke.”

,,Najveći ideal jedinstva”

Za Armina, učesnika iz Bosne i Hercegovine, ideja Evropske unije se iskristalisala u neočekivanom trenutku, dok je posmatrao prodavača suvenira kraj Travnika kako prodaje bosanske, hrvatske i EU zastave jedne pored drugih. ,,Po meni je to možda najveći ideal jedinstva u Evropi i u svijetu, nakon Ujedinjenih nacija,” rekao je. Za zemlju koja kontinuirano održava spoj više etničkih identiteta, religija i načina življenja unutar jednog zajedničkog mentaliteta, on vjeruje da bi članstvo u EU značilo više od ekonomske koristi, značilo bi konačno postati legitiman član evropske porodice.

No, Armin je bio jednako jasan i o preprekama. Za razliku od zemalja članica EU koje su decenijama imale stabilnost da grade dijalog i ispune evropske standarde, Bosna i Hercegovina je to vrijeme izgubila kroz rat i nemire devedesetih. ,,Nemamo mogućnost da sada stavimo na vagu svoje uspjehe i uspjehe tih zemalja,” rekao je, dodajući da bi Evropska unija možda trebala pristupiti Bosni i Hercegovini specifičnije, umjesto primjene istog standarda za sve.

Imao je i poruku za svoje vršnjake: mladi, kaže, trebaju manje vremena provoditi definisani ratnom prošlošću regiona, a više vremena posvetiti definisanju sopstvenih ciljeva.

Napredak, ali još uvijek nedovoljan

Leontina, iz Crne Gore, zemlje koja je trenutno najdalje odmakla u pregovorima o pristupanju EU u regionu, opisala je generaciju podijeljenih mišljenja. Mnogi mladi u Crnoj Gori podržavaju članstvo u EU, povezujući ga s boljim obrazovanjem, većim mogućnostima zapošljavanja, lakšom mobilnošću i višim standardom života. Drugi, kaže, su postali više skeptični nakon godina pregovaračkog procesa koji često djeluje sporo.

Leontina smatra da bi EU mogla više uraditi ulaganjem direktno u mlade, obrazovanje i regionalnu saradnju, ističući da programi koji okupljaju mlade iz različitih zemalja pomažu da se ruše predrasude i grade međusobno povjerenje. ,,Mir se ne gradi samo političkim sporazumima,” rekla je, ,,već i kroz svakodnevnu saradnju ljudi.”

Ona je takođe pozvala na jaču podršku EU reformama vladavine prava i borbi protiv korupcije, uz veća ulaganja u zapošljavanje mladih, mentalno zdravlje, te mogućnosti da mladi grade budućnost kod kuće, a ne u inostranstvu.

Izgradnja pozitivnog razmišljanja

Asja, iz Bosne i Hercegovine, opisala je pristupanje EU kao više od tehničkog procesa, već kao način rješavanja dilema koje su same po sebi naslijeđe postkonfliktnog društva u kojem je odrasla.

U tom smislu, Asja je ukazala i na prošlost Evropske unije: mnoge današnje zemlje članice nose naslijeđe Holokausta i razornih ratova, no kroz pravne okvire, saradnju i razmjenu među građanima, te zemlje su krenule putem rehabilitacije i pomirenja. Vjeruje da su mladima u Bosni i Hercegovini potrebni isti alati, obrazovanje koje gradi proaktivnost i hrabrost, te samopouzdanje da progovore kada primijete probleme u vlastitim zajednicama, bilo da se radi o lokalnim političarima ili komšijama.

Prije svega, Asja je pozvala na odmak od pesimizma. Umjesto toga, smatra da mladi trebaju aktivno učestvovati u projektima finansiranim od strane EU, u obrazovanju, u dijalogu, umjesto da ideja Evrope ostane nešto daleko i nedodirljivo.

,,Mi kandidatski status već imamo nekoliko godina. Prioritete koje smo već ispunili, uslove koje još uvijek nismo ispunili, a koje smatram da je uz malo truda za vrlo kratko vrijeme moguće ispuniti. Samo da izbjegnemo te naše barijere, da jednostavno pričamo, vodimo dijalog jedni s drugima, da pokažemo hrabrost. Ono što mi trenutno ovih dana radimo u okviru Akademije je jedan takav vid iskoraka.”

Dok Akademija nastavlja put ka Tuzli, Brčkom i Bijeljini, ista pitanja o tome šta proširenje EU zapravo znači, i šta je potrebno da bi se do toga došlo, i dalje će pratiti njene učesnike od jednog do drugog spomenika, predavanja i razgovora do sljedećeg.