Komisija predlaže nova pravila o ambalaži širom EU, kako bi se pozabavila ovim stalno rastućim izvorom otpada i frustracije potrošača. U prosjeku, svaki Evropljanin generiše skoro 180 kg ambalažnog otpada godišnje. Ambalaža je jedan od glavnih korisnika sirovina jer je 40% plastike i 50% papira koji se koristi u EU namjenjeno za pakovanje. Bez akcije, EU bi do 2030. godine vidjela dalji porast ambalažnog otpada od 19%, a za plastični ambalažni otpad čak 46%.

Nova pravila imaju za cilj da zaustave ovaj trend. Za potrošače, oni će obezbjediti opcije pakovanja za višekratnu upotrebu, osloboditi se nepotrebnog pakovanja, ograničiti pretjerano pakovanje i obezbjediti jasne etikete koje podržavaju ispravnu reciklažu. Za industriju, oni će stvoriti nove poslovne mogućnosti, posebno za manje kompanije, smanjiti potrebu za sirovim materijalima, podstaći evropski kapacitet reciklaže, kao i učiniti Evropu manje zavisnom od primarnih resursa i spoljnih dobavljača. Oni će postaviti sektor ambalaže na pravi put za klimatsku neutralnost do 2050. godine.

Komisija takođe pruža jasniju sliku potrošačima i industriji o plastici na biobazi, kompostabilnoj i biorazgradivoj plastici: definišući za koje primjene je takva plastika zaista ekološki korisna i kako bi trebalo da bude dizajnirana, odložena i reciklirana.

Predlozi su ključni gradivni blokovi Akcionog plana cirkularne ekonomije Evropskog zelenog dogovora i njegov cilj da održivi proizvodi postanu norma. Oni takođe odgovaraju na specifične zahtjeve Evropljana izražene na Konferenciji o budućnosti Evrope.

Sprječavanje otpada od ambalaže, povećanje ponovne upotrebe i ponovnog punjenja i mogućnost reciklaže sve ambalaže do 2030.

Predložena revizija zakonodavstva EU o ambalaži i ambalažnom otpadu ima tri glavna cilja. Prvo, da spriječimo stvaranje ambalažnog otpada: smanjimo ga u količini, ograničimo nepotrebno pakovanje i promovišemo rješenja za višekratnu upotrebu i dopunjivanje. Drugo, da se podstakne visokokvalitetna („zatvorena petlja“) reciklaže: da se sva ambalaža na tržištu EU može reciklirati na ekonomski održiv način do 2030. I konačno, da se smanji potreba za primarnim prirodnim resursima i stvori dobro funkcionalno tržište za sekundarne sirovine, povećanje upotrebe reciklirane plastike u ambalaži kroz obavezne ciljeve.

• Glavni cilj je smanjenje ambalažnog otpada za 15% do 2040. po državi članici po glavi stanovnika, u poređenju sa 2018. To bi dovelo do ukupnog smanjenja otpada u EU od oko 37% u poređenju sa scenarijem bez promjene zakonodavstva. To će se desiti i kroz ponovnu upotrebu i reciklažu.

• Da bi podstakli ponovnu upotrebu ili dopunu ambalaže, koja je naglo opala u poslednjih 20 godina, kompanije će morati da ponude određeni procenat svojih proizvoda potrošačima u ambalaži koja se može ponovo koristiti ili ponovo puniti, na primjer pića i jela za ponijeti ili isporuke putem e-trgovine. Takođe će postojati određena standardizacija formata pakovanja i jasno označavanje ambalaže za višekratnu upotrebu.

• Da bi se riješila očigledno nepotrebna ambalaža, biće zabranjeni određeni oblici pakovanja, na primjer pakovanja za jednokratnu upotrebu za hranu i piće kada se konzumiraju u restoranima i kafićima, jednokratna ambalaža za voće i povrće, minijaturne bočice za šampone i druga minijaturna ambalaža u hotelima .

• Mnoge mjere imaju za cilj da se ambalaža u potpunosti može reciklirati do 2030. Ovo uključuje postavljanje kriterijuma za dizajn ambalaže; stvaranje sistema obaveznog vraćanja depozita za plastične boce i aluminijumske limenke; i jasno stavljajući do znanja koje veoma ograničene vrste ambalaže moraju biti kompostirane kako bi ih potrošači mogli baciti u biootpad.

• Takođe će postojati obavezne stope recikliranog sadržaja koje proizvođači moraju uključiti u novu plastičnu ambalažu. Ovo će pomoći da se reciklirana plastika pretvori u vrijednu sirovinu – kao što je već pokazao primjer PET boca u kontekstu Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu.

Predlog će razjasniti zabunu oko toga koja ambalaža pripada kojoj reciklažnoj kanti. Svaki komad ambalaže nosiće etiketu od čega je ambalaža napravljena i u koji tok otpada treba da ide. Kontejneri za sakupljanje otpada nosiće iste etikete. Isti simboli će se koristiti svuda u EU.

Do 2030. predložene mjere bi smanjile emisiju gasova staklene bašte iz ambalaže na 43 miliona tona u odnosu na 66 miliona ako se ne promijeni zakonska regulativa – smanjenje je otprilike onoliko koliko je godišnja emisija Hrvatske. Korišćenje vode bi se smanjilo za 1,1 milion m3. Troškovi ekološke štete za privredu i društvo smanjili bi se za 6,4 milijarde eura u odnosu na osnovnu 2030.

Industrije ambalaže za jednokratnu upotrebu moraće da ulažu u tranziciju, ali je ukupan uticaj na ekonomiju i otvaranje novih radnih mjesta u EU pozitivan. Očekuje se da će samo podsticanje ponovne upotrebe dovesti do više od 600.000 radnih mjesta u sektoru ponovne upotrebe do 2030. godine, od kojih mnogi u lokalnim malim i srednjim preduzećima. Očekujemo mnogo inovacija u rješenjima za pakovanje što olakšava smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje. Očekuje se i da će mjere uštedjeti novac: svaki Evropljanin bi mogao da uštedi skoro 100 eura godišnje, ako preduzeća prevedu uštede na potrošače.

Raščišćavanje zabune oko plastike na biobaziranoj, biorazgradivoj i kompostabilnoj plastici

Upotreba i proizvodnja plastike na biološkoj bazi, biorazgradive i kompostabilne plastike u stalnom je porastu. Moraju biti ispunjeni brojni uslovi da bi ova plastika imala pozitivan uticaj na životnu sredinu, a ne pogoršala zagađenje plastikom, klimatske promjene i gubitak biodiverziteta.

Novi okvir Komisije pojašnjava na koji način ova plastika može biti dio održive budućnosti.

Biomasa koja se koristi za proizvodnju plastike na bazi biomase mora biti održiva, bez štete po životnu sredinu i uz poštovanje principa „kaskadne upotrebe biomase“: proizvođači bi trebalo da daju prednost upotrebi organskog otpada i nusproizvoda kao sirovine. Pored toga, da bi se borili protiv zelenog pranja i izbjegli obmanjivanje potrošača, proizvođači treba da izbjegavaju generičke tvrdnje o plastičnim proizvodima kao što su „bioplastika“ i „biobazirana“. Kada komuniciraju o sadržaju na biološkoj bazi, proizvođači treba da se pozivaju na tačan i mjerljiv udio sadržaja plastike na biološkoj bazi u proizvodu (na primjer: „proizvod sadrži 50% plastike na biološkoj bazi“).

Biorazgradivoj plastici se mora pristupiti sa oprezom. Ona ima svoje mjesto u održivoj budućnosti, ali je potrebno usmjeriti na specifične primjene gdje su dokazane koristi za životnu sredinu i vrijednost za cirkularnu ekonomiju. Biorazgradiva plastika nikako ne bi trebalo da daje dozvolu za smeće. Takođe, ti proizvodi moraju biti označeni da bi se pokazalo koliko će im trebati da se biorazgrade, pod kojim okolnostima i u kom okruženju. Za proizvode za koje postoji vjerovatnoća da će biti razbacani, uključujući one obuhvaćene Direktivom o plastici za jednokratnu upotrebu, ne može se tvrditi da su niti mogu biti označeni kao biorazgradivi.

Industrijski kompostabilnu plastiku treba koristiti samo kada ima koristi za životnu sredinu, ne utiče negativno na kvalitet komposta i kada postoji odgovarajući sistem prikupljanja i tretmana biootpada. Industrijski kompostabilna ambalaža biće dozvoljena samo za kesice čaja, filter kafe mahune i jastučiće, naljepnice za voće i povrće i veoma lagane plastične kese. Na proizvodima uvijek mora biti navedeno da su sertifikovani za industrijsko kompostiranje, u skladu sa standardima EU.

Sljedeći koraci

Predlog o ambalaži i ambalažnom otpadu sada će razmatrati Evropski parlament i Savjet, u redovnoj zakonodavnoj proceduri.

Okvir politike za plastiku na biobaziranoj, biorazgradivoj i kompostabilnoj plastici će voditi budući rad EU na ovom pitanju, na primjer zahtjeve ekodizajna za održive proizvode, programe finansiranja i međunarodne diskusije. Komisija podstiče građane, javne vlasti i preduzeća da koriste ovaj okvir u svojoj politici, investicijama ili odlukama o kupovini.

Pozadina

Robi je potrebna ambalaža da bi bila zaštićena i bezbjedno transportovana, ali ambalaža i ambalažni otpad imaju značajan uticaj na životnu sredinu i upotrebu prvobitnih materijala. Količina ambalažnog otpada raste, često bržim tempom od BDP-a. Ambalažni otpad se povećao za više od 20% u posljednjih 10 godina u EU i predviđa se da će porasti za još 19% do 2030. godine, ako se ne preduzme ništa.

Biorazgradiva plastika koja se može kompostirati se pojavljuje u našem svakodnevnom životu kao alternativa konvencionalnoj plastici. Građani ih mogu naći na primjer u ambalaži, robi široke potrošnje i tekstilu, kao i u drugim sektorima. Pošto se nazivaju „bio“, potrošači imaju percepciju da su nužno dobri za životnu sredinu. Međutim, ovo je tačno samo u određenoj mjeri.

Paket koji se bavi ovim pitanjima prati prvi paket mjera za cirkularnu ekonomiju usvojen u martu 2022. On je uključivao novu Uredbu o ekološkom dizajnu za održive proizvode, Strategiju EU za održivi i cirkularni tekstil, i predložio nove mjere za osnaživanje potrošača i mogućnost da igraju potpuniju ulogu u zelenoj tranziciji.