Obraćanje Antónia Coste, predsjednika Evropskog vijeća na komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici

Drage majke, dragi preživjeli, šefovi država i vlada, g. Fejziću, gđa. Subašić, porodice žrtava genocida, dame i gospodo,

Okupljamo se danas sa dubokim osjećajem tuge da obilježimo sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici — tragedije koja je razorila porodice, zajednice i samo čovječanstvo.

Odajemo počast onima koji su brutalno ubijeni, kao i onima koji se još uvijek vode kao nestali.

Odajemo počast onima čije odsustvo ostavlja prazninu koju ništa ne može ispuniti.

Uz njihove najmilije smo, u solidarnosti. Upućujemo vam naše najdublju solidarnost. Vašu tugu dijelimo svi.

I obećavamo da ćemo čuvati sjećanje na njih zauvijek.

U ovom trenutku sjećanja, potvrđujemo našu nepokolebljivu posvećenost istini i odgovornosti.

Za negiranje genocida, istorijski revizionizam ili veličanje zločinaca nema mjesta – ni u Evropi, ni bilo gdje drugo. Negiranje ovakvih strahota truje našu budućnost.

Naša je moralna i ljudska obaveza da se suočimo s punom istinom. To je prvi korak kako bismo osigurali da se ovakvi zločini nikada više ne ponove.

U tišini i boli današnjeg sjećanja, tinja i nada.

Nada za djecu i unuke onih koji su izgubili živote – da ostvare svoje snove, da grade iznova i da stvore budućnost bez mržnje i nasilja.

I dok zajedno tugujemo i sjećamo se, u sebi nosimo i zavjet novog početka – dug evropskog obećanja datog Bosni i Hercegovini.

Put od rata i genocida ka miru i prosperitetu.

Evropska unija je projekat mira, rođen iz pepela tragičnog rata, vođen vizijom pomirenja.

To je ista vizija kojom se danas rukovodimo u proširenju prema zemljama Zapadnog Balkana.

Vjerujemo da mjesto Bosne i Hercegovine jeste u Evropskoj uniji.

Evropska unija je sigurno mjesto i inkluzivno društvo poštovanja različitosti i vjerskih sloboda.

I nastavit ćemo pružati podršku vašem putu ka Evropskoj uniji — Uniji utemeljenoj na pomirenju, međusobnom poštovanju, miru i napretku.

Dame i gospodo,

Odajmo počast žrtvama tako što ćemo iznova potvrditi svoju posvećenost istini, pravdi, nadi i trajnom obećanju boljeg sutra.

Neka nam sjećanje na njim bude inspiracija da izgradimo budućnost u kojoj se ovakve tragedije nikada više neće ponoviti.