Proteklog ponedjeljka, dr Tedros, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), učestvovao je na našoj videokonferenciji sa ministrima EU za razvoj. Iskoristio je priliku da razgovara o epidemiji Covid-19 i ulozi SZO. Takođe je ocijenio trenutno stanje ove pandemije. I to je bilo prilično alarmantno: iako se čini da je Covid-19 pod kontrolom u Evropi zahvaljujući velikim naporima koje su preduzele države članice i EU, to još nije slučaj u ostatku svijeta. Sa 130.600 novih slučajeva otkrivenih širom svijeta 5. juna ove godine, tog dana je postavljen novi rekord. Situacija se i dalje pogoršava na američkom kontinentu, posebno u Južnoj Americi, rekao nam je doktor Tedros.

Ova zabrinjavajuća situacija podsjeća nas na jednu suštinsku stvar: ova pandemija je globalna stvar i možemo je pobijediti samo globalnim rješenjem. Ako ne uspijemo da se svuda efikasno borimo protiv Covid-19, virus će se na kraju ponovo vratiti na naše tlo. Neki će tvrditi da je taj povećani rizik posljedica ubrzanja kretanja roba i ljudi - neželjenih nuspojava globalizacije. Ali to nije novo: ljudi i dobra su se uvijek kretali i virusi sa njima. Ne vraćajući se unazad do velikih epidemija kuge u srednjem vijeku, dovoljno je da se samo sjetimo takozvanog „španskog“ gripa 1918. i miliona njegovih žrtava.

Suočavajući se sa ovom pandemijom, uvjerili smo se u kojoj mjeri je zdravlje po svojoj prirodi ono što ekonomisti nazivaju „globalnim javnim dobrom“. Sve dok najranjiviji u siromašnijim zemljama ne dobiju pravilan tretman, prosperitet u bogatijim zemljama biće podjednako pogođen. Zato je, u duhu solidarnosti sa našim partnerima van Evrope, podrška boljoj spremnosti i jačem zdravstvenom sistemu već odavno ključna za EU.

To je i razlog zašto su, ispred pandemije Covid-19, Evropska unija i njene države članice mobilizovale paket od 36 milijardi eura kroz „Tim Evropa“ kako bi pomogli našim partnerskim zemljama i stanovništvu koja je u najvećoj opasnosti da se izbore sa pandemijom. Na našoj videokonferenciji u ponedjeljak, razgovarali smo o načinima za bolju koordinaciju kako bismo ubrzali realizaciju ovog paketa na terenu i obezbjedili opipljive rezultate.

U tom kontekstu, moramo odgovoriti na globalnom nivou više nego ikad prije. EU i njene države članice već daju najveći finansijski doprinos SZO, ali potrebna nam je Svjetska zdravstvena organizacija s više resursa i kapaciteta za djelovanje. Zbog toga nam je žao što neke zemlje, poput Sjedinjenih Američkih Država, upravo ovaj trenutak biraju kako bi dovele u pitanje neophodnost multilateralnih akcija u oblasti javnog zdravlja prekidajući veze sa SZO. Biće potrebno u dogledno vrijeme da se procijeni učinak SZO tokom ove krize kao i podobnost njegovog trenutnog upravljanja da odgovori na ovu vrstu pandemije. Bez obzira na probleme koje ova organizacija može da ima, hitno je potrebno multilateralno djelovanje u javnom zdravstvu i SZO je bez sumnje najbolji akter koji bi to ostvario.

Ono što važi za zdravlje, važi i za mnoge glavne izazove sa kojima je danas suočena Evropa: bilo da je to borba protiv klimatskih promjena, gubitka biodiverziteta, terorizma ili finansijske regulacije i izbjegavanja poreza, potreban nam je osnaženi globalni multilateralni sistem. Poslijeratni multilateralni sistem treba reformisati da bi se bolje uzeli u obzir velike promjene i trenutni izazovi. Kao Evropska unija nastavićemo da radimo na jačanju ovog sistema i uvjeravanju naših partnera u snažnu potrebu za multilateralnim rješenjima globalnih problema.